Izlet u Sarajevo


Zahvaljujući našem ravnatelju Anti Kutleši i profesorima Slobodanu i Mati, učenici u pratnji profesora proveli su lijep subotnji dan u Sarajevu.
Maglovito i tmurno jutro nije pokvarilo šetnju Vrelom Bosne. To je park prirode ispresijecan izvorima i potočićima, jezercima i otočićima u neposrednoj blizini Ilidže. Jesenski ugođaj, šum vode, labudovi… izrodili su ovo subotnje jutro mnoštvo selfija.😎
Zemaljski muzej: znali smo da je bogat i raznolik, ali svejedno nas je iznenadio. Tijekom svog postojanja (osnovan je 1. veljače 1888. godine ) uspio je sakupiti dobar dio kulturnog i nacionalnog nasljeđa zemlje i svih njezinih naroda. Eksponati su razvrstani po odjeljenjima (arheološko, etnološko i odjeljenje prirodnih znanosti) u nekoliko različitih zbirki (folklorna, numizmatička, prirodoslovna, prapovijesna, antička i druge). Prepoznali smo mnogo artefakata iz našeg kraja, neke gledavši sa žaljenjem što nisu u našem Franjevačkom muzeju, ali ovako su bar dostupniji pogledu većeg broja ljudi.
Prohladno vrijeme nije nas spriječilo da prošetamo pored Miljacke u pravcu Marijinog Dvora. Na svakom koraku možete uočiti u kolikoj mjeri je Sarajevo sudar staroga i novoga, Istoka i Zapada, te preplitanja različitih vjerskih zajednica.
Nastavljamo šetnju Baščaršijom, razgledajući usput brojne trgovine najrazličitijih suvenira, od zanatskih radnji koje se bave obradom bakra, tkanjem tepiha, pa do onih suvremenih s modernim suvenirima kineske proizvodnje. Interesantna pojava na ulicama Baščaršije su i brojni prodavači soka od šipka. Na svakih pedesetak metara je po jedan štand gdje se cijedi svjež šipak.
Posjetili smo i Gazi Husrev-begovu džamiju, poznatiju kao Begova džamija. Većini je ovo bio prvi posjet nekoj džamiji tako da su učenici bili puni pitanja. Zbog svoje veličine i privlačnosti ova džamija je jedan od najznačajnijih spomenika sakralne islamske arhitekture na Balkanu. Izgrađena je 1530. godine.
Naravno da nismo propustili posjetiti i Katedralu Srca Isusova, stolnu crkvu Vrhbosanske nadbiskupije. Većina se željela pomoliti na mjestu gdje je 1997. godine molio Ivan Pavao II. i posjetiti grob Josipa Stadlera, vrhbosanskog nadbiskupa s početka 20. stoljeća, na čiju je inicijativu Katedrala i izgrađena. Gradnja je trajala od 1884. do 1889. godine. Projekt je djelo Josipa Vancaša, mađarskog arhitekta koji je inspiraciju za sarajevsku katedralu pronašao u katedralama Notre Dame u Dijonu i Teyn u Pragu. Ipak, zahvaljujući njegovom osebujnom talentu, sarajevska katedrala je sasvim nova i autentična građevina. Unutrašnjost crkve je bogato ukrašena, a za freskoslikarstvo je bio zadužen čuveni talijansko-njemački slikar Alexander Maximilian.
Posjet završavamo, naravno, uz ćevape i kavu. Svima ugodan dan, osobito našoj pedagogici. Samo je falio uz kavu da joj zasvira Vatreni poljubac.🙂
„…I svaki put u srcu drhtaj drag
Ništa vise nije važno sad
Srce kuca snažno,
To je moj grad….
Okus kave opet prija
To je moj grad
To je moj grad…“

Response code is 404